Dobijala sam batine kao dete, a razlog je najcesce bio to - sto smo se brat i ja stalno tabali
..... i tako - malo sa njim, malo od njega, malo od mame............. a ja "mila maca"
.
Elem, ostalo mi u secanju:
Leta smo uglavnom provodili na vikendici kraj Dunava..... pochne raspust -
roditelji nas odvedu........... i vrate se kad pochne skolska godina
( saaalim se
).
Roditelji u poslu oko vocnjaka, mi u igrarijama - pravi mali divljaci. Negde pred veche, pre mraka i navale komaraca, morali smo da obavimo sve "higijenske radnje" (pranje u lavoru i tako to...).Brat (ljubi ga majka) dobro dete - sve obavio na vreme............ a obavila sam i ja - jedino se zeznem i odem OPET u prashinu
.
Chujem mamu kako urla ........ jasno mi SHTA mi sleduje........ a ja udri u trk ( tata je bio kod nekog prijatelja, negde oko kilometar udaljen) a ja smislila da samo on moze da me spasi od batina. .................. TRCHIM JA - okrenem se da vidim gde je mama, da li je posla za mnom......... kad ona uzela bicikli !!!!!!!! ........ OOOOO - trchala sam kao da mi je djavo za petama
.
Stignem "nekako" do one vikendice - vristim - da me tata lepo chuje.......... on dotrcha..... ja mu brzo pricham (moram da preteknem mamu - ko zna sta bi ona isprichala) - a ona: baci onaj siroti bicikli, ubere jednu shibu.............. i pita tatu:"Hoces li ti ili ja?"
Nije me tata spasio................. a batina se toliko ni ne secam - koliko mi je i posle ovoliko vremena ostala urezana slike mame- kako vergla onaj bicikli a ja trchim maraton .....