Da,kada sam bila mala.Plašila sam se mraka i kada svi poležu,a desi se da se meni ne spava,tiho pustim mali tranzistor.Kupio mi ga je tata,bio je malo veći od mobilnog telefona.Nije mi bilo važno šta se emituje.Verovala sam da stvarno postoje neki mali ljudi u njemu i tako nisam bila sama...super stvar!
Hvala Sirijuse na podsećanju!