O tome kako se slažem sa suprugovim roditeljima pisala sam u temi: Živeti sa roditeljima. Ukratko: slagali smo se, samo ja već imam previše godina da bih se slagala sa svim što mi oni kažu. Dovoljno sam zrela da imam svoje mišljenje, a i dovoljno smela da ga iznesem.
Što se mojih tiče, mama je umrla pre više od 17 godina i baš mi nedostaje neko toliko blizak, najbliži, s obzirom da sam jedinica. Tata mi je legenda. On je u fazonu: Što na umu, to na drumu. Uvek kaže ono što prvo pomisli, ali prihvata da se i njemu kaže. Ono što mi zasmeta, otvoreno mu kažem i... nema ljutnje, posle pet minuta, kao da se ništa nije dogodilo. Tog principa smo se u mojoj porodici (u roditeljskom domu) držali uvek, čak i kad sam bila dete.